Županija požeško-slavonska

Požeško-slavonska županija kao jedna od najstarijih hrvatskih županija, spominje se u 13. stoljeću kada je u požeškoj tvrđavi bilo sjedište županije čiji je uspješan srednjovjekovni razvitak prekinut turskim osvajanjem Požege 1537. godine.

Turci vladaju Požegom sve do 1745. godine, i u doba njihove vladavine Požega je bila sjedište požeškog sandžaka.

Nakon oslobođenja od Turaka, drugi put se uspostavlja županija, te opet jača njezin gospodarski, kulturni i društveni život. Kao takva županija će funkcionirati sve do propasti Austrougarske Monarhije 1918. godine.

Dio županije, požešku "Vallis aureu", kako su je nazvali stari Rimljani, okružuju Psunj, Papuk, Krndija, Dilj i Požeška gora na čijim su šumovitim obroncima tragovi života koji sežu daleko u prošlost. Na ostatcima benediktinske opatije Rudina i romaničkih kamenih reljefa iz 12. stoljeća, uklesan je prvi natpis na latinskom pismu. Cisterciti su nam ostavili iskustvo uzgoja vinove loze, franjevci su se isticali pastoralnom i obrazovnom djelatnošću, isusovci 1699. godine osnivaju gimnaziju u Požegi u kojoj djeluje Academia Possegana sa studijem filozofije i teologije. Bogat kulturni život tijekom 19. stoljeća Požegi donosi ime "slavonska Atena".

Požega je imala čitaonicu 1845. godine. U Požegi je napisan i tiskan 1863. godine prvi hrvatski roman "Požeški đak" Miroslava Kraljevića, a 1847. godine Požega i Požeško-slavonska županija prva u Hrvatskoj uvodi u javni život hrvatski jezik.

U Požegi je, u županijskoj palači, po treći put sjedište županije, utemeljene 14. travnja 1993. godine, sedamdeset godina nakon njenog drugog ukidanja.

Bogato kulturno naslijeđe stvarano stoljećima čini Požegu jedinstvenom i neponovljivom, a danas su u njoj sjedište Požeško-slavonske županije, Veleučilišta i Požeške biskupije.

ZASTAVA ŽUPANIJE POŽEŠKO-SLAVONSKE

GRB ŽUPANIJE POŽEŠKO-SLAVONSKE